Zašto Ničeansko novinarstvo?

Knjiga Ničeansko novinarstvo nije priručnik o tome kako bi se u novinarstvu trebalo pisati. Nije ni pojašnjavanje Nietzscheovih stavova o novinarstvu. Štoviše, novinarstvo je samo jedan od segmenata (uz religiju, filozofiju i umjetnost) na kojima se pokušava pokazati duboka uronjenost današnjeg čovječanstva u sveopće i sveprisutne matrice licemjerja.

Svjesno i nesvjesno stvarana kroz stoljeća dvoličnost je doživjela ulazak u doba umnažanja neusporedivo velikoga u odnosu na sve što je do sada poznato. U tom 'neusporedivo velikom', korijeni su novog totalitarizma koji se najavljuje svima koje masmediji nisu uspjeli hipnotizirati.

Ne vidi se ili se ne želi vidjeti kakvu nam luđačku košulju kroje.

Ne želi se primijetiti koliko se odustalo od pitanja smisla, slobode, ljudskoga postojanja, ljubavi, istinske vjere, sustava vrijednosti koji bi se razvijao i nadograđivao kritičkim nepristranim valoriziranjem različitih ljudskih praksi.

Zato Ničeansko novinarstvo stavlja u pitanje kontekst (u kojemu uopće nije moguće novinarstvo utemeljeno na idealima na kojima je nastalo). Zasijecanje u ničeanski detektirani lažni moral, lažno domoljublje, lažno vjerovanje, lažno pjevanje, lažno naučavanje i  umjetnikovanje – pretpostavka je otvaranja bilo kojega teksta, kritičke misli, pristupa – odnosima koji realno postoji i koji nas u našim postojanjima određuju.

Ničeansko novinarstvo želi reći da nije samo novinar onaj koji se našao u kavezu umjetnika u gladovanju. Milijarde gladnih ljudi danas su proizvod masmedijske flajšmašine. Paradoks je da su i umjetnost i novinarstvo i filozofija i znanost upregnuti u taj sustav mljevenja ljudske supstancije u jednoobrazne hipnotizirane usamljene i zastrašene pojedince koji svoju pobunu kanaliziraju tek na znak vođa navijačkih zborova (sportskih, religijskih, nacionalnih… 'klubova').

Ničeansko novinarstvo poziva na pobunu (onako kako su je svojim radovima dodirivali Camus i Nietzsche), poziva na povratak promišljanju ljubavi (onako kako je to činio Feuerbach) te na otvaranje vrata prema onom drugome i različitome.

Ništa od toga nije moguće bez temeljitog pretresanja inventara zavođenja, bez ponekad teških riječi kojima se detektira postojeće stanje i, naravno, bez donekle šokantnih zaključaka. Otuda i neke 'prejake' formulacije. Njihov je zadatak kao sjekirom razbiti (kako bi Kafka rekao) smrzlo more u nama.

Posebnu poruku ova knjiga šalje studentima. Nemoguće je, naime, odgajati i obrazovati 'profesionalce' u novinarstvu bez zadiranja u prustovsku pretkuhinju u kojoj krv lipti na sve strane. Nemoguće je obrazovati ljude za častan posao ako ih se ne usmjeri na prepreke na koje će naići i koje će ih gušiti u njihovim pokušajima. Nije, dakle, presudno biti samo profesionalac. Profesionalaca ima i među ubojicama i bankarima i političarima, pa i među noćnim damama.

Ono čega nema, što nedostaje, to je kritička misao, razumijevanje konteksta, suprotstavljanje sredstvima zavođenja i manipuliranja.

Zato Ničeansko novinarstvo.